Izložba Nestabilna tijela, nesigurni objekti okuplja dva korpusa radova Vlaste Žanić koje dijeli točno jedna dekada. Uvriježeno zvan Vrtnja, Zvrk ili Ravnoteža, ovaj prvi niz, nastao u razdoblju oko 2006., upućuje na instalacije, video i participativne radove, performanse i happeninge u jednom (autoričinom) ili više lica (ciljane skupine participanata), koje kao osnovnu uputu sadržavaju vrtnju oko vlastite osi/centra, te u svojoj konačnici potenciraju gubitak tla pod nogama. 
Na izložbi je uz vrtnje, predstavljen i Inflatus mobilus iliti Bojan.

Radi se o skulpturi u formi monolitnog stupa bijele boje, samo naočigled teške plastičnosti jer je zapravo rađen od krhkog stiropora. To je i prva autoričina kiparska realizacija nakon više od petnaest godina raznih medijskih eksperimenat. 

Ta je centralna autoritativna forma/figura u radu Inflatus mobilus ‘oskvrnjena’ jer je uslijed svog novouspostavljenog mehaniziranog funkcioniranja, prestala biti postojanim, statičnim objektom ili centralnim subjektom oko kojeg se svi kreću. I dok tako, naizgled aktivna, besciljno vrluda izložbenim prostorom, tražeći kutak za sebe, presreće posjetitelja i provocira iznenađenje, smijeh i neku daljnju zaigranu, uvijek drugačiju reakciju/participaciju. 

Misleći o vrtnji, kako nestabilnih tijela, tako i nesigurnih objekata, razmišljamo koliko je za sitnu pukotinu i zaokret u tekućoj stvarnosti ponekad dovoljan samo jedan jasno postavljeni zaigrani okidač i u tome leži precizna snaga autoričinih akcija i kolektivnih orkestracija. 

Ivana Meštrov
(iz teksta kustosice izložbe)