UMJETNOST I PRISJEĆANJE
Umjetnost može biti prostor u kojem se povezujemo s vlastitim iskustvom i memorijom. Može biti poveznica s onim što je iščezlo, što smo voljeli, a što više nije s nama, poveznica s određenim iskustvima koja smo živjeli, osjećajima koji su nas u određenom trenutku obilježili te postati svjedočenje prošlih događaja.
Treća radionica je o umjetnosti, memoriji I prisjećanju. Radionica zapocinje meditiranjem a potom učenici slušaju popularne uspavanke i dječje pjesmice kako bi ušli u prostor djetinjstva, puštanjem poznatih skladbi evociraju se njihova sjećanja. Cilj je napraviti mozaik njihovih sjećanja koja su priča njihove generacije i njihova kolektivna sjećanja.
Nakon toga učenici slazu kolaz od izrezaka iz starih novina, rade na asocijativnom polju te se na neki način vezuju osobno sjećanje koje su zapisali, za osjećaje koje vezuju za to sjećanje. Kroz intervenciju rezanjem, bojanjem, naglašavanjem, poništavanjem, kolažiranjem i sl. na određeni će način materijalizirati svoje sjećanje.
Na kraju radionice na zidu rade novinski mural od svojih novinskih izrezaka, intervencija, fotografija i tekstova.
Može li to postati neka vrsta kolektivnog, generacijskog sjećanja?
31. siječanj 2018.g
